Analiziraj se(be)!
🖋 Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog
Na nedavno održanom europskom nogometnom prvenstvu imali smo prilike vidjeti nešto što se u sportu ne bi smjelo događati. Poraženi u finalu, Englezi su frustrirano skinuli svoje srebrne medalje netom nakon što su im dodijeljene. Nije prvi put da se tako nešto događa, ali kakvu poruku ove “zvijezde” šalju mladim sportašima koji se u njih ugledaju? Možemo sad unedogled raspravljati o uzrocima ovakvog ne-fair play ponašanja, no zapitajmo se koliko smo puta ostali razočarani nekim rezultatom, a da pritom nismo dovoljno (ili ništa) naučili? Možda smo pritom okrivili nekog za svoj neuspjeh i poželjeli odustati od svojih ciljeva jer nas je taj nes(p)retni događaj doveo do ovakvog razmišljanja.
Nogomet, kao i ostali sportovi, daju značajnu pozornost pobjednicima. Njihova se imena doslovno urezuju na pehare i tim činom zauvijek ulaze u povijest. Ostale ekipe moraju se zadovoljiti kakvim-takvim plasmanom koji su ostvarili i njih se rijetki sjećaju kad se spuste zastori na kraju sportske predstave. Nekima je taj plasman od životne važnosti, a nekima je samo trenutna procjena njihovog dostignuća. U kontekstu zdravog razvoja ličnosti sportaša ovo je ključna razlika i često uzrokuje intenzivne emocije. Kako se postaviti prema rezultatima, odnosno kako ih doživjeti na pravilan način?
Psihološka priprema sportaša podrazumijeva analizu izvedbe. U okviru te analize procjenjuju se pozitivni i negativni aspekti izvedbe, kao i oni koje se mogu, odnosno ne mogu kontrolirati. To znači da postoje četiri osnovne kategorije u koje možemo svrstati svaki od analiziranih elemenata izvedbe. Osim toga, analizira se koliko smo uspješno ostvarili ciljeve koje smo zadali prije natjecanja. Pretpostavka je da smo postavili ciljeve usmjerene na izvedbu, a ne isključivo na rezultat. Ovakav način provođenja analize omogućuje da sportaš procijeni svoju izvedbu pri čemu se ne obazire na konkurenciju, već primarno na sebe i svoje ciljeve. Tako se gradi rastući mentalni sklop i samopouzdanje koje je postojano i otporno na promjene u rezultatima. Sportaši tako način analiziraju sebe svjesni su činjenice da rezultat ponekad neće reflektirati kvalitetu njihove izvedbe, odnosno da će ponekad rezultat biti bolji, a ponekad lošiji od onog što su pokazali na terenu. Samim time nepotrebno je pretjerano se oslanjati na rezultat i isključivo njime graditi samopouzdanje. Bolje je realno ocijeniti svoj trud i ostvarene ciljeve. Ono što nismo uspjeli ostvariti neka nam bude poticaj za iduće treninge i natjecanja.
