Pobijedi sebe!

🖋 Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog

„Svijet voli pobjednike“ naslov je pjesme poznatog pop/dance sastava. Stihovi ove pjesma vjerno opisuju društvo u kojem živimo, a koje gaji kompetitivni duh i natjecanje. No, nemamo svi istu definiciju uspjeha. Ukratko, uspjeh bismo mogli opisati ovisno o kriterijima po kojima ocjenjujemo svoju (ili tuđu izvedbu). U sportu se od početaka sustavnih natjecanja stavlja naglasak na rezultat i poredak u natjecanju kao najvažniji kriteriji za uspjeh. Pritom je bitno pobijediti konkurenciju jer tko se uostalom sjeća onih koji su bili na postolju, a nisu pobjednici? To je istovremeno čar, ali i surovost suvremenog sporta. No, mora li tako biti?

Ako analiziramo izjave vrhunskih sportaša, doći ćemo do zaključka da postoji još nešto što je potrebno da bi se uspjelo u sportu. (Pr)ocjenu uspješnosti potrebno je usmjeriti na sebe, odnosno na svoje ciljeve. Budemo li sebe promatrali i (pr)ocjenjivali isključivo kroz prizmu rezultata u odnosu na konkurenciju, kad-tad dovest ćemo se u situaciju frustriranosti i nezadovoljstva, a potencijalno i odustajanja od bavljenja sportom. Rijetki su sportaši koji dulje vrijeme uspijevaju biti na vrhu. U pravilu je takav uspjeh kratkotrajan i potrebno je iznova pobijediti konkurenciju koja samo vreba na podbačaj kako bi se okitila najsjajnijom medaljom.

Promjena mentalnog sklopa u smjeru osobnog rasta i razvoja jamči dugotrajnije zadovoljstvo osobnim uspjesima. To su one male promjene koje, kad se poklope okolnosti, budu nagrađene rezultatom koji priželjkujemo. Ali prethodno treba napraviti kvalitetnu (samo)analizu te postaviti realne i dostižne ciljeve. Ustrajnost u njihovom ostvarenju, disciplina, vizualizacija i vjera u uspjeh povećavaju vjerojatnost da ćemo ostvariti te ciljeve. Ove vrijednosti potrebno je posebno naglašavati kod mladih sportaša koji tek ulaze u kompetitivni sport. Osim toga, skretanje pažnje s ovih vrijednosti na rezultat u pravilu dovodi do pojave (pred)natjecateljske anksioznosti, odnosno onog što u žargonu zovemo „trema“. Neugodni osjećaji koji se pritom javljaju nepovratno troše resurse i sprječavaju (mlade) sportaše da uživaju u svojoj izvedbi. Sve ono što ih je u početku privlačilo sportu odjednom postaje nebitno i sva pažnja seli se na rezultat koji postaje jedino mjerilo uspjeha.

Zato je jedan od osnovnih ciljeva psihološke pripreme sportaša održati pažnju na elementima koje sportaš može kontrolirati i unaprijediti u svojoj izvedbi, neovisno o rezultatu. Zadovoljstvo ostvarenim ciljevima podiže samopouzdanje i povećava ustrajnost, a istovremeno štiti sportaše od sindroma izgaranja i pretreniranosti. I za kraj – složio bih se sa sloganom u reklami koja se ovih dana vrti na TV-u kaže: „Ako daš sve od sebe, već si pobijedio!“.

Please follow and like us:
error

Sviđa ti se članak? Podijeli ga :)

Facebook
YouTube