Što i kako radi sportski psiholog?
🖋 Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog
Suradnja sa sportskim psihologom počinje uvodnim razgovorom u kojem obično sudjeluje sportaš, trener i/ili roditelj, ako govorimo o mlađim sportašima. Nije nužno da svi budu istovremeno prisutni razgovoru – razgovor se može odraditi odvojeno sa sportašem, a naknadno s trenerom.
Nakon toga postavljaju se ciljevi suradnje, odnosno utvrđuju područja na kojima je potrebno raditi kako bi sportaš podigao razinu svog izvođenja. U tu svrhu provodi se i psihodijagnostika koja podrazumijeva testiranje specifičnih područja psihičkog funkcioniranja (npr. test koncentracije) odnosno primjena upitnika ličnosti, motivacije, samopouzdanja i/ili doživljaja natjecanja. Ovi parametri koriste se kao nadopuna podacima dobivenih u uvodnom razgovoru, a ujedno služe kao referentna točka za usporedbu u situaciji kad se provodi retest (ponovno testiranje) nakon određenog perioda metalne pripreme (polugodišnji ili godišnji makrociklus).
Susreti sa sportskim psihologom održavaju se u prostoriji gdje nema ometanja. Obično je to ured ili neka prostorija za sastanke. Osim individualnih sastanaka, sportski psiholog povremeno dolazi na trening i natjecanje kako bi opažao ponašanje sportaša. U tom procesu poželjni su razgovori s trenerom i roditeljima koji daju važne informacije o funkcioniranju sportaša. Takva cjelovita slika služi psihologu da lakše analizira izvedbu nakon natjecanja. Dinamika susreta obično podrazumijeva jedan sastanak tjedno u trajanju od 60 minuta. Minimalno trajanje suradnje je tri mjeseca unutar kojeg se sportaša može poučiti osnovnim tehnikama koje kasnije samostalno koristi na treningu i natjecanju. Nema donje dobne granice iako je poželjno početi s mentalnom pripremom u dobi kad djeca, prema kognitivnim teoretičarima, prelaze iz faze konkretnog u fazu apstraktnog razmišljanja (od 12 godine nadalje). Suradnja je moguća i ranije, ali se rad u tom periodu bazira na drugačijim tehnikama demonstracije (većinom kroz igru).
Umješnost sportskog psihologa uključuje kreativnost u radu te nastojanje da svoj pristup individualizira s obzirom na potrebe sportaša. Naime, svaki sportaš ima jedinstven mentalni sklop, potrebe i ciljeve koje želi ostvariti. Zadatak psihologa je da prepozna takve potrebe, pomogne sportašu da postavi realne i dostižne ciljeve, a sve to istovremeno razvijajući rastući mentalni sklop koji će sportašu pomoći da ostvari zacrtane ciljeve i nauči kako uživati u vlastitoj izvedbi.
Komentari su zatvoreni.
5 komentara
wonderful publish, very informative. I wonder why the other specialists of this sector do not realize
this. You should continue your writing. I am sure, you have a huge readers’ base already!
Thank you for your comment. Education is for me very important and hopefully I will change the mindset of readers by giving right information on the right place. Loooking forward to spread knowledge and gain some. Kind regards.
I’m really inspired together with your writing abilities and also with the format for your weblog.
Is that this a paid topic or did you modify it your
self? Anyway keep up the excellent high quality writing, it
is uncommon to peer a great blog like this one today..
Glad to hear that my article can inspire someone. Inspiration is very rare this days and hard to achieve. Hopefully I will make some change in the mindset of people who are ready to make progress and deliver best performances.