Kako postaviti ciljeve?

🖋 Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog

Početak godine obično je vrijeme kad se postavljaju ciljevi, ali ne moramo čekati određen datum ili trenutak da bismo ih postavili. Ako nam je nešto zaista važno, krenut ćemo danas. Slažete se, zar ne?

Postavljanje ciljeva, ako se radi kvalitetno i posvećeno, proces je koji pozitivno djeluje na motivaciju i samopouzdanje. Što su ciljevi izazovniji, a pritom i dostižni, to je motivacija veća. Nadalje, što više ciljeva ostvarimo naše samopouzdanje se povećava i dobivamo potvrdu da smo kompetentni u tom području. Kao pomoć u postavljanju ciljeva može nam poslužiti „pametan“ (eng. S.M.A.R.T.) model postavljanja ciljeva. Po tom modelu svaki cilj koji si postavljamo mora biti specifičan (u terminima ponašanja), mjerljiv (da imamo neku mjeru ili procjenu), dostižan (to znamo na temelju iskustva – vlastitog ili tuđeg), relevantan (važan za nas ili okolinu) i odrađen u određenom vremenskom roku. Ovako imamo okvir za djelovanje i lakše možemo razraditi akcijski plan kako ćemo ostvariti cilj. Svaku od nabrojanih komponenata možemo promijeniti jer živimo u dinamičnoj okolini i logično je za pretpostaviti da se nešto može promijeniti pa primjerice morao produljiti rok za ostvarivanje cilja (ako dođe do bolesti ili ozljede). Pritom svakako moramo zadržati fokus na cilj i razinu posvećenosti, a po potrebi i uključiti okolinu koja nam može biti od značajne pomoći. Važan izvor pomoći može biti psiholog čija je zadaća da prepozna potrebe svog klijenta i pomogne mu da postavi realne i dostižne ciljeve. Ovo je osobito važno za osobe koje su sklone postavljati nerealne, preambiciozne ciljeve pa lako mogu razviti neprikladan oblik perfekcionizma. Takve osobe u pravilu imaju rigidne težnje za ostvarenjem nerealno visokih standarda postignuća, selektivnu usmjerenost isključivo na pogreške, pretjerano generaliziraju neuspjeh, izrazito su samokritični i skloni dihotomnom načinu razmišljanja („sve ili ništa“). Posljedice neprikladnog perfekcionizma na psihičko zdravlje su višestruke i uglavnom negativne: sindrom sagorijevanja, povećana anksioznost i nisko samopoštovanje. Nadalje,  nedostaje im empatija, suradnja i odgovornost.

Možemo zaključiti da je postavljanje ciljeva važno i zbog održavanja mentalnog zdravlja, a opće je poznato da nam dobar plan i organizacija može uvelike olakšati aktivnosti kojima se bavimo. Stoga ne štedite vrijeme koje ćete uložiti u planiranje jer ćete dugoročno uštedjeti vrijeme jednom kad krenete u realizaciju svojih ciljeva. Sretno!

Please follow and like us:

2 komentara

  • Tema odlicna i otvara novo podrucje u radu s mladim kategorijama igraca. Da sam se vise posvetio mentalnim priprema nebi dosli do situacija koje sam prosao . Upravo negativni perfekcionizan je razlig prekida suradnje s jednom igracicom.

    Odgovor
    • Damire, hvala Vam na komentaru. Negativan perfekcionizam svakako je jedno od područja rada sa sportašima. Potrebno je redovito raditi analizu izvedbe kako bi sportaš shvatio na koje elemente izvedbe može utjecati te kako pravilno postaviti ciljeve s obzirom na dio izvedbe s kojim sportaš nije zadovoljan. Moguće je sportaše naučiti kako da prilagode svoja očekivanja i učine ih realnim i dostižnim što je preduvjet da se razvije pozitivan perfekcionizam i rastući mentalni sklop.

      Odgovor

Napišite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

error

Sviđa ti se članak? Podijeli ga :)

Facebook
YouTube