Instinkt za pobjedu
🖋 Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog
Konkurencija i kvaliteta natjecanja sportaše dodatno motivira, čini ih otpornijima na stresne situacije i dodatno razvija instinkt za pobjedu. No, ponekad se dogodi da sportaš mora “odraditi” neku laganu borbu, utakmicu ili utrku koja se mora pobijediti jer je protivnik, objektivno, puno slabiji. No, ovdje postoji opasnost da sportaš padne u zamku, odnosno da (ne)svjesno smanji razinu svoje izvedbe i opušteno pristupi protivniku. Kako to izbjeći?
Važno je naglasiti motivacijski aspekt u psihološkoj pripremi sportaša. Razina motivacije određuje i razinu pobuđenosti koja je potrebna za uspješnu izvedbu. Zamislimo situaciju u kojoj je pred sportašem težak, izazovan zadatak (lijeva krivulja, tzv. “zvono”), i lagan zadatak (desna krivulja). U situaciji kad imamo izazovan zadatak (npr. igramo protiv izravnog konkurenta za naslov prvaka), razina pobuđenosti potrebna za optimalnu izvedbu bit će srednje niska. To je važno kako bi fokus bio usmjeren na važne “znakove” za kvalitetnu izvedbu. Pritom nije potrebno dodatno motivirati sportaše (bilo vanjskim, bilo unutarnjim motivatorima) jer će to prebaciti razinu pobuđenosti čime se povećava vjerojatnost pogrešaka u izvedbi. Dovoljno je postaviti nekoliko (obično manji broj) ciljeva kako bi razina uzbuđenja, pa samim time i izvedba bila optimalna.
Nadalje, u situaciji kad sportaši pred sobom imaju lakšu utakmicu (desna krivulja), razina pobuđenosti bi trebala biti malo iznad prosječne. To znači da si sportaši mogu namjerno “otežati” situaciju postavljajući si dodatne ciljeve. Ovi ciljevi trebali bi biti usmjereni na izvedbu, odnosno tehniku i taktiku, a poželjno je da im se dodaju i neki psihološki ciljevi (npr. kontrola emocija, samogovor i sl.). Tako će pažnja biti usmjerena na znakove važne za kvalitetnu izvedbu pa će i broj pogrešaka uzrokovan labavim pristupom i opuštanjem biti značajno manji.
Uz sve već napisano treba napomenuti da je najbolji način da pokažemo koliko cijenimo svog protivnika upravo onaj u kojem je prisutan maksimalan trud i zalaganje. To znači da svom protivniku ne želimo dozvoliti da nas ugrozi, bez obzira kolika je razlika u kvaliteti. Nakon utakmice može se protivniku, koji je moguće značajno slabiji, na različite načine iskazati poštovanje. No, instinkt za pobjedu nikad i ni pod koju cijenu ne smijemo dovoditi u pitanje. Onog trenutka kad podcijenimo svog protivnika, podcijenili smo sâmi sebe. Dolaskom na sportski teren sportaš mora biti spreman na borbu, a tad nema mjesta za opuštanje. Osim toga, ulaganjem maksimalnog truda povećavamo vjerojatnost da naša izvedba bude u zoni, što podrazumijeva i uživanje u izvedbi, a to je ultimativni cilj kojem teže sportaši.
