Mentalna otpornost u sportu
🖋 Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog
Sportaši su često prisiljeni prilagođavati se na razne okolnosti koje pokušavaju prilagoditi sebi s ciljem postizanja uspjeha. Nekima je taj proces olakšan jer imaju razvijene strategije suočavanja koje im olakšavaju da ostaju ustrajni u aktivnosti kojom se bave, vjeruju da svojim postupcima mogu iskoristiti trenutnu situaciju i doživjeti ju kao izazov, odnosno priliku za osobni rast i razvoj. To su ukratko osobine koje omogućuju otpornost na nepovoljne životne prilike, a zajednički naziv je mentalna otpornost ili čvrstoća (eng. mental hardiness). Ovaj pojam ima porijeklo u području agrikulture, gdje označava one karakteristike biljaka koje im omogućuju preživljavanje u nepogodnim klimatskim uvjetima.
Kako bismo bolje shvatili mentalnu otpornost u kontekstu sporta, zamislit ćemo situaciju u kojoj sportaš zbog određenih okolnosti ne može trenirati i sudjelovati na natjecanjima. Napominjem da svaka sličnost s trenutnim događajima nije slučajna. Uglavnom, takav sportaš može se suočiti s idejom da ulaganje velike količine energije u treninge nema koristi jer ionako ne može u narednim tjednima i/ili mjesecima nastupati na natjecanjima. Osim toga, nepotrebno troši energiju i još k tome riskira ozljedu. Naravno da takav sportaš nakon ovakvog razmišljanja može imati vrlo intenzivne negativne emocije (frustraciju, ljutnju, razočaranje, tugu i/ili bijes), izgubiti motivaciju, samopouzdanje ili u krajnjem slučaju u potpunosti odustati od treninga, no, ima li to smisla? Pokazuje li takav sportaš prikladnu otpornost s obzirom na nastale okolnosti. Odgovor je – NE!
U takvim i sličnim situacijama (npr. ozljeda) potrebno je prilagoditi se situaciji i postaviti više kratkoročnih, važnih i dostižnih ciljeva koji će ga održati predanim i ustrajnim u trenažnom procesu. U dogovoru s trenerom može napraviti plan zanimljivih i poticajnih treninga koji će biti prilagođen situaciji (samostalnom treniranju) i razvoju onih elemenata u izvedbi koje su važni za određenog sportaša. To zahtijeva dodatan trud trenera u pripremi, ali će se taj trud višestruko isplatiti kad se sportaš vrati u uobičajeni trenažni proces.
Važno je da sportaš održi vjeru da svojom trudom i postupcima može pozitivno utjecati na konačan ishod situacije. To svejedno ne znači da će na sljedećem natjecanju ostvariti vrhunski rezultat, ali će povećati vjerojatnost održavanja forme, napretka u nekim vještinama i zadržavanju zadovoljavajućeg psihofizičkog stanja organizma. Osobito je to važno u smislu mentalnog zdravlja koje može biti ozbiljno narušeno kad sportaš ne može zadovoljiti potrebe za kretanjem, druženjem, uspješnošću itd.
U smislu izazova, sportaš može dodatno raditi na usavršavanju tehnike, taktike, tjelesne i psihološke pripremljenosti kako bi natjecanja dočekao spreman. Poseban naglasak ovim putem stavljam na psihološku pripremljenost koja se često zanemaruje u procesu pripreme sportaša. Za pozitivne učinke jednostavnijih tehnika psihološke pripreme potrebno je određeno vrijeme (barem 3 mjeseca) što je dovoljan argument da sportaš uvrsti psihološku pripremu u svoj svakodnevni plan treninga. Dio psihološke pripreme je i psihoedukacija, a to može biti primjerice čitanje i gledanje filmova o uspješnim sportašima, analiziranje vlastitih izvedbi i ostale vrste samoanaliza. To su samo neke od korisnih aktivnosti za koje sportaši moraju pronaći vremena ako žele svoju izvedbu dovesti na još višu razinu.
Iz svega rečenog možemo zaključiti da je mentalna otpornost vrlo koristan i učinkovit zaštitni mehanizam u slučajevima kad se suočavamo s životnim (ne)prilikama koje iziskuju dodatne resurse kako bi ih prevladali. Bitno je pritom zadržati pozitivan stav, vjeru u sebe i svoje sposobnosti te naučiti kako takve situacije pretvoriti u izazove.
