Moć vizualizacije
🖋 Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog
Psihička priprema sportaša podrazumijeva korištenje određenih tehnika koje se koriste i u ostalim domenama ljudske aktivnosti. Vizualizaciju koriste rukovoditelji u organizacijama, pjevači, glumci, učitelji, liječnici i svi ostali koji žele svoju izvedbu pripremiti “u glavi”. Vizualizacija je proces u kojem osoba stvara mentalne slike određenih događaja u svojim mislima, odnosno području vidne kore mozga. Korisnost vizualizacije ovisi o tome koliko često vizualiziramo i koje osjetne modalitete pritom koristimo (vid, sluh, njih, dodir, okus, opip, toplina, bol itd.). Poželjno je vizualizirati što češće i obogatiti svoje mentalne slike sa što više detalja. Vizualizacijom se u mozgu javljaju impulsi slični onima kad izvodimo tu istu aktivnost. Impulsi putuju u efektore (izvršne organe) te dovode do inervacije mišića slične onoj kao kad stvarno pokrećemo mišiće. Psihoneuromuskularna teorija govori u prilog tome da se češćom vizualizacijom zadebljava mijelinska ovojnica na našim neuronima što ubrzava živčani impuls. U istraživanjima je potvrđeno da sportaši koji redovito vizualiziraju imaju brže vrijeme reakcije za čak desetinku sekunde što možda ne zvuči puno, ali je dostatno da u ključnim trenucima utječe na ishod sportskog događaja.
Postoje dvije vrste vizualizacije. Kod prve sportaš vizualizira sâm sebe da kao na televizijskom ekranu izvodi određene pokrete. Za razliku od toga, postoji drugi način vizualiziranja gdje sportaš stvara sliku u svojim mislima koja odgovara onom što bi vidio da stvarno izvodi te iste pokrete. Za učenje i ispravljanje izvođenja obično se koristi prvi način, a za izvođenje automatiziranog pokreta drugi.
Koristi vizualiziranja su višestruke. Vizualizacija dokazano pospješuje tehničku i taktičku pripremu. Sportaš može vizualizirati određene taktičke varijante koje je uvježbavao na treningu odnosno ponavljati tehniku izvođenja. Osim toga, vizualizacija podiže samopouzdanje jer sportaš može vizualizirati svoju uspješnu izvedbu te istu nastojati ponoviti u sljedećem nastupu. Vizualizacija olakšava prilagodbu jer sportašu omogućuje pripremu scenarija (plana igre) za različite situacije – kako one ugodne koje priželjkuje, tako i one neugodne, potencijalno stresne koje bi htio izbjeći, ali se svejedno želi na njih pripremiti. Samim tim vizualizacija smanjuje kognitivnu anksioznost (zabrinutost) jer smo “u glavi” pripremili plan reagiranja ovisno o razvoju događaja na terenu. I na kraju, ali zato ne manje važno, vizualizacija usmjerava fokus sportaša na bitne elemente izvođenja, odnosno one elemente nad kojima sportaš ima kontrolu (trud, tehnika, taktika, samogovor, rutine itd.).
Predlažem da ovisno o mogućnostima vizualizaciju koristite svakodnevno – onoliko dugo koliko možete održati svoju pažnju. Vizualizirati se može prije ili poslije treninga ili natjecanja, za vrijeme prekida tijekom samog natjecanja, za vrijeme rehabilitacije od povrede i/ili u slobodno vrijeme. Poželjno je najprije vizualizirati u privatnim prostorima (kod kuće u sobi), zatim na treningu i nakon toga, kad ste dovoljno uvježbali vizualizaciju, na natjecanju.
Prije vizualizacije potrebno je napraviti kratku tehniku relaksacije (1-2 minute) kako bi se tijelo dovelo u stanje opuštenosti. Tome služi tehnika trbušnog disanja. Nakon toga slijedi vizualizacija u trajanju od nekoliko minuta i na kraju ponovo tehnika opuštanja. Prikaz ovisnosti pulsa (razine uzbuđenja) i korištenih tehnika u funkciji vremena prikazana je na ovoj slici.
Na kraju je važno napomenuti da nije poželjno vizualizirati savršenu izvedbu. Pokušajte i ovdje biti realni jer će se tijekom izvedbe zasigurno javiti neke pogreške. Pomoći vizualizacije možete se pripremiti i na takve situacije što će vam olakšati prilagodbu i pomoći da se što prije refokusirate, odnosno da vaša izvedba bude neometana pogreškama i usmjerena na uživanje u sportu.
