Roditelj i/ili trener
🖋 Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog
U životu imamo brojne društvene uloge. Neke od njih nam predstavljaju obvezu, a neke užitak. Tako je i u sportu. Ponekad smo u ulozi roditelja koji podržava svoje dijete na putu do uspjeha, ponekad imamo određenu administrativnu/izvršnu ulogu u klubu, ponekad smo simpatizeri/sponzori/navijači, a ponekad smo u ulozi sportaša. Sportski klubovi nalikuju na organizaciju – postoji određena hijerarhija, podjela uloga i zadataka. Međutim, ponekad je nemoguće izbjeći tzv. dvojne uloge.
U ovom tekstu je riječ o dvojnoj ulozi u kojoj je roditelj ujedno i trener sportaša. Postoje brojni primjeri tzv. sportskih obitelji u kojima su sportaši postigli iznimne uspjehe, a trener je bio jedan od roditelja (obično otac). Međutim, ovakve okolnosti često znaju biti dodatan teret u napredovanju sportaša i kamen spoticanja na putu do uspjeha. Zašto je tome tako? Odgovor nije jednostavan, ali svakako ima veze s dinamikom ljudskih odnosa i promjenama koje dolaze s dvojim ulogama. Uzmimo za primjer ekipni sport u kojem je otac jednog od sportaša ujedno i glavni trener ekipe. Kako bi se prevenirali konflikti i narušavanje grupne kohezije, korisno je da se trener i sportaš dosljedno drže ovih savjeta. Za početak je važno u takvim okolnostima postaviti jasne granice u odnosu. To znači da se na treningu sportaš ponaša prema svom roditelju kao prema treneru, odnosno da poštuje norme ponašanja grupe. Drugim riječima, na treningu se poštuju grupna pravila koja je poželjno donijeti demokratskom metodom. Zatim je potrebno da trener postavi jasne elemente vrednovanja napretka i kriterije za odabir u sastav koji će igrati utakmicu. Jasni kriteriji smanjit će doživljaj nepravde kod onih sportaša koji smatraju da moraju biti u početnom sastavu, odnosno da su nepravedno izostavljeni iz ekipe jer neki igrači imaju privilegije. Važno je da trener svoj stil rukovođenja dosljedno primjenjuje prema svakom članu ekipe i u slučaju konflikta asertivno reagira kako bi se spriječila eskalacija sukoba. S druge strane, u privatno vrijeme poželjno je razgovarati o temama koje se ne tiču treninga i kluba. To ne znači da se o sportu ne smije razgovarati – naprotiv! Sportske teme i događaji su neizbježni u obitelji koja je posvećena sportu. Bitno je da se teme vezane uz klub komuniciraju jasno uz prisustvo svih članova ekipe te da se eventualne nesuglasice rješavaju zajedno kako bi i ostali članovi dobili priliku da nešto kažu, ali i nauče kako rješavati takve situacije.
Zadaća svakog trenera je razviti osjećaj kompetentnosti temeljen na trudu i angažmanu te njegovati radne navike – kako na terenu, tako i izvan njega. To je povezano s unutarnjom motivacijom kao i doživljajem uspješnosti koji se temelji na vlastitom napretku. U tom slučaju će svaki član ekipe imati jasne kriterije uspješnosti, a trener će svojom socijalnom inteligencijom dati dodatan doprinos razvoju grupne kohezije.
