Trud i talent
🖋 Piše: Matej Fiškuš, sportski psiholog
U svakom sportu možemo nabrojati primjere sportaša koji usprkos svom talentu nisu uspjeli ostvariti očekivanja. Razlozi tome mogu biti različiti, ali najčešće se spominje trud kao kamen temeljac u izgradnji sportskog uspjeha. Postoji izreka da trud pobjeđuje talent, ali samo onda kad se talent ne trudi dovoljno (eng. Hard Work Beats Talent, But Only If Talent Doesn’t Work Hard).
Trud u užem smislu možemo opisati kao zalaganje pojedinca na treningu i natjecanju. Ovisno o mentalnom sklopu, sportaš će određenu količinu energije ulagati na treningu odnosno natjecanju tako da će se oni primarno usmjereni na rezultat više truditi na natjecanju, dok će oni usmjereni na napredak u vlastitoj izvedbi podjednako ulagati trud na treningu i natjecanju. Drugim riječima, mogli bismo reći da oni koji ganjaju rezultat natjecateljsku situaciju doživljavaju prikladniju za pokazivanje vlastitog truda, a trening odrađuju samo zato jer moraju. Za razliku od njih, ovi koji su usmjereni na sebe i svoje ciljeve sa željom će dolaziti na trening i doživljavati ga kao priliku za učenje i svladavanje novih izazova, odnosno truditi se bez obzira na rezultat (ishod) natjecanja.
Talent doživljavamo kao urođene sposobnosti pojedinca. U kontekstu sporta to se ponajprije odnosi na motoričke sposobnosti koje se vrlo izražene već kod sportaša početnika. Treneri mogu rano uočiti pojedince kako s lakoćom i samopouzdanjem izvode vježbe koje ostatku grupe u početku idu malo teže. Očekivanja od takvih pojedinaca rastu i vrlo rano ih se proglasi draguljem, čudom od djeteta itd. No, ovdje leži i jedna zamka – ponekad svojim (subjektivnim) procjenama (nesvjesno) mijenjamo svoje ponašanje tako da favoriziramo takve talentirane pojedince, a da pritom nismo svjesni koju količinu pažnje smo im posvetili nauštrb ostalih i kako smo, ponovo nesvjesno, zanemarili njihove izvedbe koje možda nisu bile na zadovoljavajućoj razini. To je vrlo česta pojava poznatija kao proročanstvo koje samo sebe ispunjava.
Kao što možemo zaključiti iz izreke na početku teksta, samo talent koji se trudi dovoljno doći će do izražaja i ostvariti uspjeh. Poželjno je da sportaši, neovisno o procijenjenoj razini talentiranosti, koriste usluge sportskog psihologa kao člana svog stručnog tima. Razlog je taj što će u okviru psihološke pripreme naučiti pravilno postaviti ciljeve, analizirati izvedbu na treninzima i natjecanjima, vizualizirati, koristiti rutine te svoj mentalni sklop usmjeriti na napredak. Time će s vremenom povećati i održavati visoku razinu unutarnje motivacije i steći unutarnji lokus kontrole, a to je preduvjet za konstantno ulaganje truda i usmjeravanje na napredak.
